Nedelja, Septembar 15, 2013
Re-Born Black Bomber - Početak Kraja
- Sedeo sam juče na klupici ispred svoje zgrade, vario pljugu na pljugu, cirkao vops i bio u nekom svom preporođenom Zombilendu. Međutim, tu kontemplaciju savršene idile crnih rupa, zbog druge gajben i trećeg inda vutren, prekinula je grupica komšija i komšinica. Oni potpuno nebitni meni, ja potpuno nebitan njima, a ipak me je nešto vuklo ka tome da ustopiram mozak i bacim pogled i uključim sluh u njihovom pravcu. Bili su isuviše bučni i odvratno očajnim vokabularom izgovarali svoje mumlanje, iliti galimatijas, š’o bi rek’a Vujaklija (a često i Vuk Nazi Jeremić). U tom sveopštem negativnom haosu ja nisam uspeo ništa da skužim. A i nije mi se nešto falus baš zažuljivao za nuždu prijema informacija od strane bučnih virtualnih farmera, čiji je sponzor Umbrella, iliti Ambrela korporacija. Mnogi su mislili onda, kao što to i sada čine, da je Ambrela izmišljena korporacija, uvučena kao savršena potpora za film ’Pritajeno Zlo’, koja se bavi proizvodnjom svega i svačega, ali joj je prioritet biohemijsko naoružanje; virusi, anti-virusi i sl. Ambrela, tako čvrsto povezana sa esadeom i Izraelom; onim naci-fašističkim delovima. Ambrela. I pitaš se sad, moronu, o čemu li drobim, ali kad bih ti rekao HIV, možda bi i začešao taj tvoj mozak od paučine satkan. No da se vratim na temu...
- Ćaskaju u prazno prazne duše, nema tema, samo kontradikcija i negativni haos. Brbljanje. Sranje kojekude, i koje, i kude. Maliciozno sranje. Maliciozno stanje. Maliciozne misli... Više ih nisam slušao. Gledao sam kroz njihova ’zvezde granda’ lica, kroz njihovu pink modu, kroz njihov beskraj gluposti i zapitao sebe samog: „Da li ljudi zaista još uvek brbljaju u prazno dok tako stoje, u mimohodu slučajno presretnuti, da li su i posle svih laži i istina još uvek one iste budaletine, oni isti idioti, oni isti retardi...? Dal’ još uvek mudruju dok srču kafu, dal’ još uvek praznina njihovih duša ima tako jaku moć, dal’ ih još uvek opija neznanje, dal’ još uvek žive 200km/s s mobitelom u rukama, alkokolom u veni, onako GTA za volanom, vozeći sebe i svoje saputnike u sigurnu smrt...? “Džaba sam se pitao jer je istog trenutka Vektra zakovala banderu. Vektra i njena nova registracija. Vektra od koje i osta samo ta registracija. I nije mi trebalo puno da shvatim. Sve je isto... Još uvek... „Gledam nekog ludaka, vozi lijevom – prazna desna traka, kombi u susret i da mu se ovaj nije mak’a bilo bi baka! Baka! Nije ti ovo Pariz-Dakar! Šta da je s druge strane bila k’o ti budala tak’a?“ (Who See).
- Ispravi me ako grešim, moronu, ali, čini mi se, nema neke velike razlike između tebe i mene. U pitanju su samo nijanse... Razlika je samo u tome što ja poznam svoje, a ti si još uvek izgubljen u tom nekom turbo šugavom 21. veku. Frekvencija je tu, talasi odlično funkcionišu, i samo je potrebno odgovoriti na pitanje:“Koliko dugo misliš da ližeš rčma glupljima od sebe? Koliko ti je vremena još potrebno da shvatiš da si ti samo matični broj? Kuda si se zaputio? Odakle si kren’o? Ko si ti, u stvari? I šta hoćeš od sebe?“ Čekam tvoj odgovor, moronu. Klikći slobodno. Bez cenzure. Pusti mašti na volju. Čekam te, Zombi. Čekam da prsneš, i da onako iskreno, onako iz muda kažeš šta imaš. Jebeš sistem! Moj svet je Anarhija. Pucaj Zombi! ... 5 4 3 2 1... Kreni!
"Jer super-heroji izmišljaju indentitete da bi odbranili kostim, a mi, mi smo samo izmislili kostim da branimo identitet."
Da. Cenim nadarene pisce i muzičare. No, što se teme tiče, izgleda da nemaš muda da odgovoriš na pitanje. A možda još uvek tražiš odgovore? Traži, Zombi! Skupi muda i pucaj! Samo tako ćeš biti svoj...
Hahaha pre dva sata sam odgovorila ,ali nisam kliknula "posalji".
Elem, ovo prvo ne radim -nije moj fazon. Nisam maticni broj - covek sam koji poseduje maticni broj i broj indeksa i silne neke brojeve. Zaputila sam se ka svetlosti. Iz tunela. Ja sam ludak. Hocu da postanem hedonista u potpunosti.
Prvi put nisam odgovorila jer se nisam smatrala prozvanom (nisam zombi) , premda mi se cini da si hteo da svi budu prozvani. Zanimljiv je taj nacin na koji pises - pogodan za manipulaciju jer ne dovodis u pitanje da li neko jeste ili nije nesto-sta god , vec predpostavku uzimas kao aksiom... Da je malo vise razradjeno i da je izgovoreno u odgovarajucem ambijentu svakako bi bilo zanimljivo videti reakciju ljudi na ovakvo sto.
Nadam se da imas samopouzdanja dok govoris pred masom ( mada predpostavljam da nije tako(ako nije ne priznaj da nije) ali je to svakako nesto na cemu moze da se radi)...
Lako je da govoriš pred masom jer te masa uglavnom i ne sluša. I ti znaš da te ne slušaju, ali olako aplaudiraju na tvoje povike. Verujem da nam je svima poznata politika 'cela planeta sprska vala'. Jedan miting. Okupilo se njih 5-6 soma ljudi. Za pultom glasnogovornik kenja li kenja (nebitno o čemu, nit koga to zanima), a pred njim okupljena masa riče i kliče. Odjednom, jedan majmun iz mase vikne:"Lomi izloge! Pali autobus!" I? Šta se dešava? Niko više ne jebava glasnogovornika za pultom, već svi trče za onim što je vikn'o, i lome, i krše, pale... Znači, lako je manipulirati masom.
Čudno je to s tim samopuozdanjem. Ja i ne znam šta to tačno znači. Ako samopouzdanje definišeš kao neku vrstu vere u samog sebe, onda je to više ubeđivanje da si nešto što možda nisi, ili da pokušavaš da ubediš sebe da ti možeš nešto što možda uopšte i ne želiš, ili želiš ali nisi skont'o da i drugi žele. I to više od tebe. Pa onda se desi da prdne samopouzdanje kad se pouzdaš u samo. Možda naci-Vučić zna odgovor, jer drug Tito je rek'o:"Studenti su u pravu!" Svi smo mi matični brojevi, Zombi. Samo što većina ukapira ovo drugo. Ako lutaš iz tunela ka svetlu onda svakako nisi ludak, već de jure Zombi. Zašto? Pa zato što ludaci ostaju u tunelu. Ludak zna da je svuda mrak i da je svetlo na kraju tunela samo otrcana fraza za masu koja sanja neostvarljive snove. Lud čovek nije budala. On je samo drukčiji od ostalih. Razlikuje se po tome što on zna ono što ovi šatro pametni i normalni ne znaju. Hodaj, Zombi! Ali ne ka svetlu, već ka onome što te pokreće, što te budi, što te tera da ludiš. E to je to. To je kvaka za vrata života. Sve ostalo je samo makadam smrti...