Re-Born Black Bomber - Početak Kraja
- Sedeo sam juče na klupici ispred svoje zgrade, vario pljugu na pljugu, cirkao vops i bio u nekom svom preporođenom Zombilendu. Međutim, tu kontemplaciju savršene idile crnih rupa, zbog druge gajben i trećeg inda vutren, prekinula je grupica komšija i komšinica. Oni potpuno nebitni meni, ja potpuno nebitan njima, a ipak me je nešto vuklo ka tome da ustopiram mozak i bacim pogled i uključim sluh u njihovom pravcu. Bili su isuviše bučni i odvratno očajnim vokabularom izgovarali svoje mumlanje, iliti galimatijas, š’o bi rek’a Vujaklija (a često i Vuk Nazi Jeremić). U tom sveopštem negativnom haosu ja nisam uspeo ništa da skužim. A i nije mi se nešto falus baš zažuljivao za nuždu prijema informacija od strane bučnih virtualnih farmera, čiji je sponzor Umbrella, iliti Ambrela korporacija. Mnogi su mislili onda, kao što to i sada čine, da je Ambrela izmišljena korporacija, uvučena kao savršena potpora za film ’Pritajeno Zlo’, koja se bavi proizvodnjom svega i svačega, ali joj je prioritet biohemijsko naoružanje; virusi, anti-virusi i sl. Ambrela, tako čvrsto povezana sa esadeom i Izraelom; onim naci-fašističkim delovima. Ambrela. I pitaš se sad, moronu, o čemu li drobim, ali kad bih ti rekao HIV, možda bi i začešao taj tvoj mozak od paučine satkan. No da se vratim na temu...
- Ćaskaju u prazno prazne duše, nema tema, samo kontradikcija i negativni haos. Brbljanje. Sranje kojekude, i koje, i kude. Maliciozno sranje. Maliciozno stanje. Maliciozne misli... Više ih nisam slušao. Gledao sam kroz njihova ’zvezde granda’ lica, kroz njihovu pink modu, kroz njihov beskraj gluposti i zapitao sebe samog: „Da li ljudi zaista još uvek brbljaju u prazno dok tako stoje, u mimohodu slučajno presretnuti, da li su i posle svih laži i istina još uvek one iste budaletine, oni isti idioti, oni isti retardi...? Dal’ još uvek mudruju dok srču kafu, dal’ još uvek praznina njihovih duša ima tako jaku moć, dal’ ih još uvek opija neznanje, dal’ još uvek žive 200km/s s mobitelom u rukama, alkokolom u veni, onako GTA za volanom, vozeći sebe i svoje saputnike u sigurnu smrt...? “Džaba sam se pitao jer je istog trenutka Vektra zakovala banderu. Vektra i njena nova registracija. Vektra od koje i osta samo ta registracija. I nije mi trebalo puno da shvatim. Sve je isto... Još uvek... „Gledam nekog ludaka, vozi lijevom – prazna desna traka, kombi u susret i da mu se ovaj nije mak’a bilo bi baka! Baka! Nije ti ovo Pariz-Dakar! Šta da je s druge strane bila k’o ti budala tak’a?“ (Who See).
- Ispravi me ako grešim, moronu, ali, čini mi se, nema neke velike razlike između tebe i mene. U pitanju su samo nijanse... Razlika je samo u tome što ja poznam svoje, a ti si još uvek izgubljen u tom nekom turbo šugavom 21. veku. Frekvencija je tu, talasi odlično funkcionišu, i samo je potrebno odgovoriti na pitanje:“Koliko dugo misliš da ližeš rčma glupljima od sebe? Koliko ti je vremena još potrebno da shvatiš da si ti samo matični broj? Kuda si se zaputio? Odakle si kren’o? Ko si ti, u stvari? I šta hoćeš od sebe?“ Čekam tvoj odgovor, moronu. Klikći slobodno. Bez cenzure. Pusti mašti na volju. Čekam te, Zombi. Čekam da prsneš, i da onako iskreno, onako iz muda kažeš šta imaš. Jebeš sistem! Moj svet je Anarhija. Pucaj Zombi! ... 5 4 3 2 1... Kreni!
Čestitamo
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.